Biblioteka danas
Današnja biblioteka u Tešnju, koja je osnovana kao institucija modernog tipa i nema tako dugu historiju, naime priča o njoj počinje neposredno po završetku Drugog svjetskog rata, odnosno 1946. godine kada je i osnovana, sa početnim fondom od 500 knjiga, dobijenih na dar od građana i ostatkom fonda Hrvatsko-muslimanske čitaonice. Bila je smještena u prostorijama Kulturno–umjetničkog društva "Bratstvo", zgrada je 1964. godine srušena, a njena lokacija je bila kod mosta, preko puta današnje pošte.
Na samom početku svog osnivanja biblioteka nije imala stalnog biblotečkog radnika. Ali već godinu dana kasnije s prvim stalno zaposlenim, počele su i da pristižu knjige. Pa tako podatak iz 1957. godine, kada je ujedno i donesen Zakon o Bibliotekama, kazuje da biblioteka već ima oko 2500 knjiga, i oformljeno
Od posebne važnosti za rad i razvoj ove biblioteke je godina 1968. kad se knjižni fond znatno obogatio. Naime, Općina Tešanj je izdvojila sredstva za kupovu privatne biblioteke književnika i kulturnog poslenika Hamida Dizdara (1907-1967), koja čini zasebnu cjelinu u Biblioteci kao "Fond Hamida Dizdara".
Bogata historijska građa i brojni rukopisi, te stara periodika čine posebnu dragocjenost ovog fonda. Smatra se da je ova zbirka jedna od vrednijih privatnih knjižnih zbirki u Bosna i Hercegovina. Nju čine 17.237 knjiga pretežno iz oblasti humanitarnih znanosti i umjetnosti, te zbirke ugašene periodike od 898 naslova uglavnom nekompletnih časopisa i listova, od kojih je dobar dio iz 19. stoljeća.
Među njima se nalaze: novosadska "Danica" iz 1866, "Golubica" iz 1842, Jagićev "Književnik" iz 1864. te "Srpski letopis" iz prve polovine 19. st. , pa "Bosna", "Bošnjak", "Sarajevski cvjetnik", "Bosanska Vila", "Nada", "Behar", "Gajret" i drugi listovi i časopisi. Posebnu vrijednost fonda čine rariteti tj. rijetki primjerci knjiga objavljenih kod nas i u inostranstvu počev od druge polovine 18. stoljeća pa nadalje.
Zbirka rariteta broji 1218 knjiga. Od toga broja 321 sveska se odnosi na bosansku knjigu, 813 na "jugoslaviku", a 84 sveska na stranu literaturu. "Fond Hamida Dizdara" zasita je jedan od vrijednih spomenika naše kulturne baštine, ali ipak ne i jedini.
U nastojanju da se sačuva tredicija u sakupljanju dobre knjige RO Narodni Univerzitet (danas Centar za kulturu i obrazovanje, u čijem je sastavu djelovala Narodna biblioteka, kao radna jedinica, sve do 2001. god, kada je postala samostalna Javna ustanova i preimenovana u Opća biblioteka), zaposleni su se izborili da fond obogate otkupom i poklonima drugih privatnih bibloiteka. Tako se na policama Biblioteke našla orijentalna zbirka knjiga (arapski, turski, persijski), od 592 bibliotečke jedinice mahom štampanih, ali i rukopisnih, te drugi prtivatni fondovi zavičajnog karaktera od oko 850 bibiotečkih jedinica.
Fondovi knjiga i rukopisa na orijentalnim jezicima čine biblioteke, gore već pomenutog muftije i muderisa Mustafe Šefki ef. Udžičanina, zatim tu je i biblioteka Mesuda ef. Smailbegovića, (1837-1904) posljednjeg muftije i muderisa Gazi Ferhad-begove medrese u Tešnju. Biblioteku koju je poklonio sadrži publikacije uglavnom iz oblasti šeriatskog prava, tefsiri – tumačenje Kur'ana, tu su i rječnici, leksikoni arapskog, turskog, perzijskog, jezičnog područja.
U fond na orijentalnim jezicima spada i zaostavština tešanjskog učitelja, jednog od osnivača Pozorišta u Tešnju, člana raznovrsnih kulturno–umjetničkih društava, a riječ je o Mehmedu Bajraktareviću Mehi (1927-1993). Pored ovih dobrotvora, u bogaćenju bibliotečkog fonda u nju učestvovali su još: Edhem Pobrić, rođen 12. 2. 1921. god. u Tešnju-bankar, političar, vijećnik AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a, poslanik u Skupštini Bosne i Hercegovine. Dao je izuzetan doprinos privrednom i društvenom razvoju tešanjskog područja 70-tih i 80-tih god. Umro je 6. 10. 1991. god i sahranjen je u Tešnju.
Zatim biblioteke trgovca Dragutina Tanasića i književnika Kasima Derakovića, koji je rođen u Doboju 15. 3. 1935. god. pisao je prozu i poeziju za djecu i odrasle, književne i likovne kritike, eseje, putopise, reportaže. Umro je 10. 10. 1990. godine. Pjesnik, prozni pisac, pisac za djecu Bajruzin Hajro Planjac, je još jedan Tešnjak koji je, također, dao svoj doprinos u bogaćenju bibliotečkog fonda Opće biblioteke u Tešnju.
Ovdje se nalazi i jedan dio biblioteke Amaterskog pozorišta, koje je u Tešnju osnovano 1953. godine. S obzirom na sve ove činjenice i bogatstvo koje čuva ova biblioteka, ne treba da nas čudi da je baš ona 1986. godine dobila dva najveća duštvena priznanja, a riječ je nagradi Drušva bibliotekara SR Bosna i Hercegovina "Najbolja Biblioteka u Bosni i Hercegovini za 1986. godinu" i "Septembarska Povelja" - najveće priznanje Općine Tešanj. Osim toga, ova biblioteka je 1988. godine bila domaćin Jugoslovenske manifestacije "mjesec knjige 1988. gidine" i pri tom ugostila brojne poznate ličnosti iz sfere kulture i umjetosti.
Da je tešanjska biblioteka prava riznica blaga svjedoče nam i djelovi prepiske i rukopisi pojedinih djela brojnih stvaralaca, kao i neki dokumenti. Ovdje ću pomenut samo neke: Muse Ćazima Ćatića, Hamida i Maka Dizdara, Bore Stankovića, Antuna Gustava Matoša, Hamze Hume, Adem-age Mešića, Mustafa Ćeman i drugih.
Ovdje je neophodno navesti i prva izdanja djela: Vuka Karadžića, Dositeja Obradovića, Jovana Dučića, Ive Andrića i dr. koja se nalaze u vlasništvu tešanjske biblioteke i zajedno sa ostalim raritetima (ukupno oko 2500), čine bogatstvo od neprocjenjive vrijednosti. Najstariji rukopis datira iz 15. stoljeća, a najstarija štampana knjiga koju naša biblioteka posjeduje potiče iz 17. stoljeća.
Od posebne važnosti su i tešanjski sidžili - sudski protokoli tešanjskog kadiluka, koji predstavljaju veliku vrijednost kao istorijski izvor, a za tačnost njihovih podataka garantuje činjenica da su nastali pod kontrolom suda te sadrže bogatu građu za izučavanje političke, privredne, kulturne istorije, ne samo lokalnih područja, već i Osmanskog Carstva. Sidžil iz godine 1740–1746, pronašao je Dr. Avdo Sućeska, a preveo prof. Abdulah Polimac. Orginal se nalazi u Narodnoj univerzitetskoj Biblioteci u Sarajevu. Ovaj sidžil priređuje Mr. Hadidža Čar-Drnda iz Orijentalnog instituta u Sarajevu. Sidžil iz 1751-1789 godine preveo je prof. Abdulah Polimac iz Sarajeva a za štampu ga priređuju prof. dr. Lamija Hadžiosmanović i Salih Trako iz Orijentalnig instituta iz Sarajeva. Sidžil koji se odnosi na godinu 1639-1642, (nalazi se kod prof. Ahmeda Aličića, direktora Orijentalnog instituta u Sarajevu) dio ovog sidžila koristio je Osman Asaf Sokolović i objavio je u Sarajevu 1942. godine pod naslovom "Tešanj prije tri stoljeća". 2005. godine Hatidža Čar-Drnda objavila je "Sidžil Tešanjskog kadiluka (1740-1752)".
Na osnovu svoje bogata kulturne prošlosti, i vrijednih fondova Tešanj danas posjeduje zavidnu zavičajnu zbirku knjiga i dokumenata koja čini osnov svih naučno-istraživačkih radova, što potvrđuju brojni naslovi novih knjiga nastalih zahvaljujući upravo ovom fondu Zavičajne zbirke. Do danas su nastala značajna djela kao što su: Knjževni opis Hamida Dizdara, Sabrana djela Muse Ćazima Ćatića, Zbirka pjesama "Sa gornjeg čardaka", bibliografija "Hasanaginica", "Tešanjske zanatlije i trgovci 1642-1992", Alija Galijašević, Tešanj 1996. "Adem-aga Mešić Moj odgovor bezimenim klevetnicima", priredio Amir Brka, Tešanj, 1998. i brojna druga djela.
Da se knjiga se u Tešnju oduvijek poštovala i čuvala, te da osjećaj za kulturnim nasljeđem na ovom prostoru nije prestao, svjedoči i činjenica da su u ratnom periodu (1992-1995), radnici biblioteke na čelu sa njenim tadašnjim direktorom, rahmetli Adilom Alićem, uspjeli da sačuvaju njena vrijedna dijela, izmjestivši ih u odgovarajuća skloništa. U nastojanju da svoj fond i dalje bogati, biblioteka izdvaja sredstva za kupovinu knjiga, pa se danas u njoj mogu naći najnoviji naslovi i izdanja. Problem sa kojim se biblioteka suočavala od samog svog osnutka jeste prostor. U potrezi za boljim uslovima smještaja Biblioteka je nekoliko puta preseljavana, da bi 1968. god našla utočište na duži period u zgradi "Šarenog mekteba", u ulici Osmana Pobrića, što je omogućilo otvaranje čitaonice, Odjeljenja za odrasle, Dječije odjeljenje, te da na svom području organizuje i bibliotečku mrežu, tako da je sredinom 70-tih godina imala šest pokretnih biblioteka.
Rat je Biblioteku zatekao u zgradi Šareni mekteb, gdje je ostala sve do 1993. godine. Te godine biblioteka je iseljena, jer joj se oduzima zgrada i vraća IVZ-i Tešanj. Tada, biva smještena u "Vemal"-ov Salon namještaja u stambenom naselju Simetrale, gdje ostaje sve do 1998. godine kada se premješta u nešto adekvatniji prostor, zgrada Dječijeg obdaništa u ulici Hajrudina Hajdića, gdje se i danas nalazi. Prvobitno je imala 264,5 m. kvadratnih prostora, da bi se otvorenjem čitaonice proširila na 272 m kvadratna.
Godine 2005. Biblioteka zahvaljujući Općini Tešanj, putem fondacije ODRAZ dobija značajna sredstva za opremu, proširenje i adaptaciju zgrade. Po preseljenju u zgradu Obdaniša uslijedila je darovana revizija svih fondova, kojom je što zbog zastarijelosti zaduženja, oštećenih knjiga, što zbog samog nedostatka knjiga, otpisano 3500 knjiga. Danas cjelokupni fond Biblioteke sadrži nešto više od 63. 000 kjniga, 6000-7000 bibliotečkih jedinica periodičnih publikacija i druge bibliotečke građe, i kao takav stoji na raspolaganju čitaocima.
U 2006. godini imala je upisanih 1315 čitalaca. Danas ima 7 uposlenika, što je nedovoljno, obzirom na broj knjiga, broj korisnika i fondove koje ima, to su:
- Posudbeno odjeljenje,
- Dječije odjeljenje,
- Čitaonica,
- Fond Hamida Dizdara,
- Zavičajna zbirka,
- Odjeljenje periodike,
- Odjeljenje Obrade bibliotečke građe,
- Orijentalna zbirka.
Sa sigurnošću možemo tvrditi da naša biblioteka po značaju zauzima mjesto među prvih pet biblioteka u Federaciji BiH, ako ne i u cijeloj Bosni i Hercegovini.
DOĐITE I UVJERITE SE! BUDITE NAŠI GOSTI!